Međutim, po mišljenju mnogih autora, centralni neurohemijski molekul koji stoji iza zaljubljivanja i ”odljubljivanja” jeste molekul dopamina, neophodni proces svima nama poznat za stvaranje jake i uspešne ljubavi.
Hormon dopamina jeste hormon srži nadbubrežnih žlezdi koji se sintetiše iz amino kiseline tirozina, koja potiče iz dijete (ishrane) ili se formira hidroksilacijom fenilalanina, esencijalne amino kiseline. Ključni enzim u biosintezi ovog hormona, odnosno u sintezi kateholamina jeste tirozin hidroksilaza, enzim koji prevodi tirozin u 3.4-dihidroksi fenilalanin (dopa). U prisustvu nespecifične dopa-dekarboksilaze nastaje dopamin. Opisane reakcije se odigravaju u citoplazmi hromafinih ćelija, da bi zatim stvoreni dopamin ušao u sekretorne vezikule, prisutne u ovim ćelijama.
U hromafinim, kateholamin sekretornim ćelijama srži nadbubrega i ćelijama simpatikusnih neurona, kateholamini se čuvaju unutar sekretornih vezikula, vezanih za membranu ćelije. Po potrebi, u slučaju stresa (strah, bol, hladnoća, hirurški zahvat), iz ovih vezikula hormoni se oslobađaju procesom egzocitoze, da bi se kasnije, po završetku njihovih fizioloških funkcija izvesna količina hormona, prvenstveno noradrenalina, vratila iz cirkulacije u ove vezikule i čuvala tu do ponovnog korišćenja.
Read More